Loading

Hrvatska bajkovnica 4 etwinning projekt

O projektu

Od sličnih priča drugih naroda, hrvatske se bajke razlikuju po brojnim lokalnim obilježjima: spominju se junaci iz naroda, narodna vjerovanja i biljni te životinjski svijet hrvatskih krajeva. Bajka će se u ovom projektu koristiti u svim odgojno – obrazovnim djelatnostima, te će učenici razvijati i bogatiti govorni izraz i leksik, vježbati interpretativno čitanje i čitanje po ulogama, vježbati stvaralačko prepričavanje i pripovijedanje, sudjelovati u svim oblicima igara po ulogama (dramatizacija). Razvoj čitalačke pismenosti i upoznavanje s jezičnom baštinom hrvatskog naroda kroz: ovladavanje jezičnim sredstvima potrebnim za uspješnu komunikaciju, osvješćivanje potrebe za jezičnim znanjem, suzbijanje straha od jezika, osvješćivanje razlika između standardnoga jezika i zavičajnih idioma, postupno usvajanje hrvatskog jezičnoga standarda.

LOGO PROJEKTA - osmislili i nacrtali Fran i Ana
MALA VILA

Nakon čitanja i interpretacije narodne bajke Mala vila učenici su izradili kviz u digitalnim alatu Wordwall.

POHVALA Ani, Franu i Leu za kvizove i križaljke koje su napravili nakon čitanja bajki!
LABUD DJEVOJKA

Nakon čitanja i interpretacije narodne bajke Labud djevojka učenici su izradili križaljku i kviz u digitalnom alatu Wordwall i kocku pričalicu koju smo dalje koristili u osmišljavanju svojih priča.

Izradili smo KOCKU PRIČALICU koju smo koristili za osmišljavanje svojih priča.
VOJNIK KOJI JE DOBRO IŠAO

Bajku Vojnik koji je dobro išao (ispričala Sanja Lovrenčić) smo pažljivo pročitali i interpretirali na satu hrvatskoga jezika. Riješili smo zadatke (listić), nacrtali strip i izradili križaljku u digitalnom alatu prema bajci.

Zlatna jabuka, Hrvatska narodna bajka

Na satu hrvatskog jezika čitali smo i interpretirali hrvatsku narodnu bajku Zlatna jabuka. Nakon analize bajke i rješavanja pitanja na listiću učenici su imali zadatak napraviti lutku jednog lika ili predmeta iz bajke. Zatim su bajku ispripovijedali iz perspektive tog lika ili predmeta kojeg su izabrali. Bilo nam je malo vremena koliko je bilo interesa :-)

GRIČKI TOP

Učenici su dobili zadatak za lektiru pročitati Grički top Dubravka Horvatića. Učenici sa dodatne nastave hrvatskog jezika su ispripovijedali i druge legende o gradu Zagrebu kamišibaj tehikom.

Kamišibaj je tvorenica od riječi kami što znači papir i šibaj što znači gledalište ili kazalište. Neki ga zovu papirnatim kazalištem i kazalištem iz kofera, no jedno je sigurno: to je vještina pripovijedanja i kazivanja uz pomoć slika. Pritom dolazi do interakcije različitih umjetnosti. Kamišibaj potječe iz Japana. To je tradicijski oblik pričanja priča djeci. Početkom prošloga stoljeća na ulicama Japana pojavili su se pripovjedači koji su biciklom putovali iz sela u selo (gaito). Prodavali su ručno izrađene slatkiše. Osim slatkiša, na biciklu je bila pričvršćena i mala drvena kutija – butaj. Kad bi se oglasio udarcem svojih štapova, djeca bi se okupila oko prodavača, kupila slastice i poslušala kamišibaj. Bila im je to lijepa nagrada za njihovu kupnju. Kazivač je bio domišljat, a njegove priče dobile bi nastavak novom kupnjom njegovih slastica. (izvor Matilda Marković).

Potaknuli smo i sudjelovali u obilježavanju Dana pripovijedanja i Dana kazališta.

BIJELI JELEN

Učenici su za lektiru dobili zadatak pročitati Bijelog jelena Vladimira Nazora. Učiteljica je na satu lektire ispripovijedala bajku koristeći dramske tehnike kako bi aktivno uključila učenike. Neke od tehnika koje je koristila u pripovijedanju: vrući stolac, zvučna slika, zaustavljeni prizor (pokrenuti prizor), unutarnji monolog, predstavljanje u prvom licu (u liku), intervju, anđeo i vrag, pantomima, sudnica. Bio je to vrlo aktivan i zanimljiv sat. Nakon toga su učenici crtali strip prema priči. Učenici dodatne nastave napravili su strip i slikovnicu u digitalnom obliku.

DRAMSKE TEHNIKE na djelu!

Strip prema bajci izradili su Ana, Fran i Leo :-)

STVARALAČKI ZADATAK NAKON ČITANJA - Nastavi priču ILI Lik priča svoju priču

Orao Gvozdenkljun

Ja sam orao Gvozdenkljun. Dok sam bio ptić, lovci su mi ubili oca i majku. Uginuo bi od gladi da me Zlatokosa nije spasila. U početku nisam htio pojesti dvije žabe koje mi je donijela, ali sam brzo shvatio da moram. Donijela mi je i jednu ribu koju sam također morao pojesti, Kada je približila ruku htio sam ju ugristi. No, srećom se izmaknula. Kada sam narastao zapitao sam se kako je ona došla u šumu. Jednom sam je odveo u svemir i uočili smo da je zvijezda kneza Bode eksplodirala. Kada smo se vratili on je bio mrtav. Nakon nekoliko godina Zlatokosa je trebala otići iz šume. Sa suzama u očima sam promatrao kako se vraća u Vranju. Nekoliko sam je puta vidio sretnu kao kneginju. Poslije toga mi je bilo lakše. (Filip Sojka)

Ljumina teška odluka

Ja sam medvjed Ljumo. Starosta sam šumski. Ne meni su sve teške odluke. Jedne godine u šumu nam je došlo čovječje lane. Ono je htjelo ostati s nama, ali se vuk Ovcoder bunio. Dvoumio sam se. Jedna je strana govorila da djevojčica ostane, ali druga je govorila da ode. Bila je to teška odluka. Morao sam biti mudar poput sove. Odlučio sam da će ostati. Bio sam sretan zbog svoje odluke. Životinje su mi govorile da Zlatokosa pomaže samo ljudima. Opet sam morao suditi. Zlatokosa mi je rekla da će se uskoro roditi bijelo jelenče. Donio sam odluku da u tom slučaju može ostati. Jednog su nam u lovu oteli bijelog jelena. Moji pomoćnici i ja smo odlučili da se čovječje lane vrati ljudima, a jelenče jelenima. (Fran Naglić)

Rođenje bijelog jelena

Rodio sam se i čim sam pogledao vidio sam neko dijete. Nisam znao kako se zove. Nakon nekoliko dana sve sam saznao o njoj, ona mi je bila kao sestra. Ponekad smo trčali po livadi, brdima i šumi. Jednog dana mi je dosadila ista šuma. Želim vidjeti ljude, kuće! Po noći sam pobjegao sa svojom sestricom Zlatokosom. Izvan šume nas je počeo loviti vuk Ovcoder. Lovio nas je i lovio, ali smo mu pobjegli. Vidio sam sve što sam htio. Pomagali smo raznim ljudima. Jedan nas je dječak nazvao tetom i kozom sa sedam rogova. Vratili smo se kući. Jednom su me ulovili lovci. Zlatokosa je vjerojatno bila tužna. Ona se vratila ljudima, a ja u šumu. Na dan vjenčanja došao sam svojoj sestrici. Pokušavao sam je nagovoriti da se vrati u šumu. Moja sestra me nije razumjela, samo me okitila cvijećem i otišla u svatove. Nisam više dolazio jer sam shvatio da ona tamo pripada. Tamo je njezin dom. Uvijek će mi biti u srcu, moja sestrica. (Ana Glavinić)

I JOŠ BAJKI...

Ako želite čitati još bajki...

Created By
Mira Topić
Appreciate

Credits:

Created with images by blende12 - "book read old" • jplenio - "tree nature wood" • Tama66 - "swan water bird" • Hans - "rosemary flowers blue" • ylodi - "zagreb croatia europe" • Pexels - "antlers buck deer" • Picography - "tree trunk roots"

Anchor link copied.