Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojim se slavi pobjeda života nad smrću.
Stoljećima unatrag pa sve do današnjeg dana taj čin simbolično prikazuje izlazak pilića iz jajeta, ali i samo godišnje doba koje nas okružuje u vrijeme kada se Uskrs obilježava i kada se cijela priroda budi „iz zimskog sna“ i stanja mirovanja.
Naši su preci nekada živjeli u neraskidivoj vezi s prirodom i neizmjerno su je poštovali te su joj često, makar i nekim simboličnim djelima, nastojali barem malo zahvaliti za ono što im je svakodnevno pružala.
Dio takvih radnji vidljiv je i u raznim narodnim običajima vezanima za pripremu i slavlje Uskrsa (autohtonim čakavskim govorom ovoga kraja nazivanim Vazanj), o čemu je više na terenu istražila te za vas pripremila i na ovaj vam način posredno ispričala gđa Nada Paladin (r. Blečić).
U nastavku ove prezentacije njezine riječi bit će napisane ukoso.
Veliki tjedan započinje nedjeljom Cvjetnicom ili Uličnicom.
Nedeja pred Vazmom se zove Uličnica jer se pul nas reklo da se na blagoslov nosi ulika...
Verovalo se da ako je ulika suha vazmena pogača će bit mokra i obrnuto. Blagoslovljena ulika se nosila doma i čuvala, ma nekad su kiticu uliki znali važgat (stara beseda je podkurit) protiv nekeh uroki ili ako se spravjalo grdo vreme ko će oštetit nasadi i vrti.
Čakavske riječi: ulika – maslina, pul – kod, vazmena – uskrsna, beseda – riječ, kitica – grančica, važgat – zapalit, nekeh – nekih, uroki – uroka, spravjalo – spremalo, grdo – ružno, ko – koje, nasadi – nasade, vrti – vrtove
Vreme od Uličnice do Vazma se zove Veli ćedan va ken se judi parićevaju za Vazanj. Tako se već od četrtka čisti i redi kuća i se oko kuće mora bit čisto i va rede.
Stari judi delali su škrebetalnice (na slici ispod) da se š njimi škrebeće kad se zapru zvoni od Velega četvrtka do Vele soboti.
Čakavske riječi: ćedan – tjedan, va – u, ken – kojem, judi – ljudi, parićevaju – pripremaju, Vazanj – Uskrs, četrtak – četvrtak, se – sve, va rede – u redu, delali – radili, škrebetalnica – drvena naprava koju se vrtjelo u ruci i koja je stvarala veliku buku; „škrebetala“ je; zapru – zatvore, zvoni – zvona (na crkvi), Vele soboti - Velike subote
Na Veli petak je post pa se jutro pije crno kafe, za obed zelje od broskve i mlade koprivi ča se ji z palentun, a frigaju se i friške i slane ribi. Verovalo se da će oni ki na Veli petak jedu koprivu bit zdravi, jer da ona čisti krv.
Za večeru je bila užanca parićat radić i kunpir.
Na zemje se taj dan ne dela, a ne delaju se ni druga dela ka su vezana uz križ i čavli s čen je Isus bil pribijen na križ.
Čakavske riječi: veli – veliki, obed – ručak, broskva – vrsta primorskog kupusa, ča – što, ji – jede, z – s, frigaju – prže, ribi – ribe, ki – koji, užanca – običaj, parićat – pripremiti, kunpir – krumpir, na zemje – na zemlji, dela – radi, druga dela – drugi poslovi, ka – koja, s čen – čime, bil – bio
Neki gospodari ki još nisu voćke cepili moru to delat još taj dan do polna, jer da je za cepit voćki najbojo vreme od Josipovi do Velega petka. Ono ča se pak cepi na Veli petak da se jako rado prime rast, a isto tako vezano uz Isusa i njegove rani s keh je krv tekla.
Čakavske riječi: ki – koji, cepili – cijepili, moru – mogu, delat – raditi/učiniti, polne – podne, najbojo – najbolje, Josipovi – Josipovo (blagdan sv. Josipa), rado prime rast – rado se prihvati rasti, rani – rane, s keh – iz kojih
Na Veliku subotu od ranoga je jutra u kući kaotično.
Stari judi i deca spravjaju se k maše da bi z crekvi prnesli blagoslovljenu vodu i oganj... Običaj je bio da se taj dan na ognjištu vatra upali onom blagoslovljenom donesenom iz crkve...
Na Velu subotu zapolne peču se vazmene pogači i dece šišeri. Pogača se dela z mlekon, jaji, cukaron i cizibun, pa neki reču da je to slatki kruh. Peče se taj dan i obični sakidajni kruh ki ni sladak...
Šišor je umešen od testa kod i slatki kruh. Dug je otprilike 20 cm, „va glave“ mu je jaje ko da bi jeno oko, a preko jaja jedan križ od testa, to se zove krunica. „Nogi“ su šišoru skupa zapletene onako kako ženske kosice opletu. Te nogi na kraje imaju prsti. Delaju se za decu do osan, devet let.
Čakavske riječi: maša – misa, crekva – crkva, prnesli – donijeli, oganj – vatra, vazmene pogači – uskrsne pogače, dece – za djecu, šišor – tradicionalna uskrsna pletenica od slatkog tijesta s umetnutim kuhanim jajetom, mleko – mlijeko, cukar – šećer, cizibe – grožđice, umešen – umijesen, testo – tijesto, kod – kao, va glave – u glavi, „ko da bi jedno oko“ – kao jedno oko, nogi – noge, kosice – pletenice, opletu – spletu, delaju – rade, let - godina, ki ni - koji nije
Ženske se očiste i urede va kuće i oko kuće i parićuju ča će se jutro na Vazanj nosit na blagoslov. Kuhaju jaja, suho svinjsko meso, očiste luk. Parićaju sol, ulja od uliki i vina aš se to rabi blagoslovit.
Za Vazanj se je pekal i presnac, a kašnjeje se počela delat i orehovica (orehnjača).
Čakavske riječi: se – sve, va kuće – u kući, parićuju – pripremaju, se to rabi - sve to treba, Vazanj – Uskrs, ulje od uliki - maslinovo ulje, aš – jer, rabi – treba, presnac – vrsta starinskog kolača od dizanog tijesta, kašnjeje – kasnije
Va Kastavšćine za Vazanj se jaja ne napišu i ne načaraju. Na Velu subotu se skuhaju pa se puste bela... A beseda "pisanica" se va Kastavšćine ne pozna.
Neki su va vodu kad se jaja kuhaju stavljali fundaće od kafa al kapulu, aš da onda jaja dobiju trju koru, a kako se igrala igra picanja jaja, z takovemi jaji teže se je mogla probit kora z kovanicun od soldi i lagje se moglo prit do pobjedi...
Va tu igru nisu se smela stavit blagoslovljena jaja aš da je to greh. Takovo jaje da se mora olupit, koru čisto pobrat i hitit va oganj i nijedna mrvica ne sme past na tlo.
Čakavske riječi: Va Kastafšćine – u/na Kastavštini, načaraju – našaraju, bela – bijela, beseda – riječ, fundaće od kafa – talog kave, kapula – luk, trju – tvrđu, picanje jaja – igra u „kucanja“ s tvrdokuhanim jajima („igrač“ čije jaje manje napukne ili čak ostane cijelo kada se kucne s protivnikovim je pobjednik), z kovanicun od soldi – kovanim novčićem, lagje – lakše, prit do pobjedi – doći do pobjede, smela – smjela, aš – jer, greh – grijeh, olupit – oguliti, hitit – baciti, va oganj – u vatru, ne sme – ne smije.
Na uskrsno jutro djevojke su se najprije običavale umiti u vodi u kojoj su se kuhala jaja, radi tega da ih po lete sunce ne očrni... Nakon umivanja tu vodu okol kući škrope, i ča daje od kući to da j' boje da do kuda škrope ne će prit lesica zet kokošu.
Parićana hrana jutro se nese va crekav za blagoslov... Nakon blagoslova, ženske brzo z košarama gredu z crekvi aš da ki na Vazanj prvi prnese blagoslov va selo da prnese va kuću sreću.
Kada stignu kući najprije hite va šternu jedan blagoslovljeni luk i obje šake blagoslovljene soli da bude va celen lete va šterne dobra mrzla voda i da se va njoj ne zaležu nikakovi šenci i druga živjad.
Čakavske riječi: po lete – ljeti, očrni – ocrni, okol kući – oko(lo) kuće, ča daje – što dalje, prit – doći, lesica – lisica, zeu – uzeti; parićana – pripremljena, nese – odnese, va crekav – u crkvu, gredu – idu, aš – jer, ki – koji, prnese – donese, hite – bace, šterna – bunar, va celen lete – u cijeloj godini, mrzla – hladna, zaležu – izlijegu, šenci – buhe, živjad – životinje.
Stareji judi redu na Vazanj k maše ma se po kućah susedu ne gre kako ni na Božić. Ki bi šal va tuju kuću na Vazanj bi mu rekli da je prišal po pokvareno jaje ko polože va kokošje njazlo da kokoše ne bi šle ća nest. Takovo jaje zove se i mutnjak.
Deca gredu susedon po jaje ko njin obećaju.
Čakavske riječi: stareji – stariji, redu – idu, Vazanj – Uskrs, k maše – na misu, po kućah – po kućama, ne gre – ne ide, kako - kao, ki – koji, tuju – tuđu, prišal – došao, ko – koje, njazlo – gnijezdo, ne bi šle ća – ne bi išle drugamo, nest – nesti (jaja), gredu susedon – idu susjedima, ko njin – koje im
Na Vazanj za obed se parićuje mesna juha, goveja al kokošja. Z meson se ji ofrigan kunpir i kakova salata. Parićuje se i kiseli kapuz z kobasicami. Neki su užali kupit i janjetinu, aš da su apostoli jili vazmeno janje.
Čakavske riječi: Obed – ručak, parićuje – priprema, goveja – goveđa, al – ili, ji – jede, ofrigan – pečen, kapuz – kupus, kobasicami – kobasicama, užali – znali/običavali, jili - jeli
Drugi dan za Vazmon je Vazmeni blagdan, danas je to Uskrsni ponedjeljak...
Rodbina i prijatelji prihajaju jedan drugemu.... Oženjena hćer nese doma matere pogaču. Zapolne je tanac i puno judi. Vaje za obedon se gre boćat, i stari i mladi.
Oni koji inače nikad ne boćaju, to čine na ovaj dan, kao i na dan poslije Božića.
Sako mesto je na taj dan imelo neki svoj običaj ki se nastojalo održat.
Čakavske riječi: prihajaju – dolaze, hćer – kći, zapolne – popodne, tanac – ples, vaje – brzo, za obedon – za ručkom, gre - ide, boćanje – tradicionalna primorska igra drvenim ili metalnim kuglama/boćama, sako mesto – svako mjesto
Nadam se da vam je „pripovijedanje“ gđe Nade o nekadašnjim uskrsnim običajima našega najužeg zavičaja bilo zanimljivo i da vas je ponukalo da nešto od toga isprobate i sami.
Možda se baš nećete umivati u vodi od kuhanja jaja ili bacati luk u bunar (koji nemate), ali mogli biste, makar i u nekim od idućih godina, pokušati napraviti nešto od tradicionalne uskrsne trpeze, prvenstveno pincu ili šišor.
Ako vas se ta zamisao dojmila, na poveznici ispod možete pronaći recept za tradicionalnu pincu/slatki uskrsni kruh kojim se služe i gđa Nada i njezine sugovornice čija je sjećanja zapisala.
https://www.coolinarika.com/recept/pinca-na-autohtoni-starinski-nacin/?meta_refresh=1
Sretan Uskrs svima i dobar tek! :-D
Literatura:
Jardas, Ivo: Kastavština : građa o narodnom životu i običajima u kastavskom govoru. Zagreb : Naklada Kvarner, 2010.
Izvorne kazivačice (rođene Srdočanke): Zvjezdana Kunštek (r. Grbac), Neda Simčić (r. Blečić ), Smilja Stambulić (r. Sušanj), Vjekoslava Budimir (r. Blečić), Nada Paladin (r. Blečić)
Fotografije preuzete s https://yandex.com/images i iz privatne arhive
Srdoči, travanj 2020.