Glazba izvire iz čovjeka, utječe na njegovo raspoloženje — ona je odraz toga raspoloženja. U tom smislu trajna je čovjekova pratiteljica. Tako i u životu kršćani­na glazba zauzima važno mjesto.

Kršćansko je bogoslužje prvih kršćana bilo prepuno pjesme. O tome svjedoči i apostol Pavao kada potiče zajednicu u Efezu: »Pjevajte Gospodinu u svome srcu i slavite ga!« (Ef 5,19). Pjevanje i glazba su od prvih kršćanskih vremena povezani s bogoštovljem i bogoslužjem, s liturgijom i evangeliziranjem.

Sveta glazba i duhovna glazba - istoznačnice?

Sveta glazba je ona koja se nadahnjuje na tekstu Svetoga pisma ili liturgije ili koja doziva u pamet Boga, Blaženu Djevicu Mariju, svece, ili Crkvu…

Glazbena literatura izazvana osjećajima koji su, makar i općenito, religiozni, može biti nazvana »duhovnom glazbom«. No duhovna glazba nije osposobljena za liturgiju. Ona, isti­na, može naći mjesto u crkvi, ali »izvan liturgijskih slavlja« — dakle samo na duhovnim koncertima, u glazbenim meditacijama ili u sličnim događanjima.

U »duhovnu glazbu« ulaze sve skladbe — također i izvorna remek-djela povijesti glazbe — koje ipak nisu zamišljene za liturgijsku službu, poput svetih skazanja, pohvala, duhovnih madrigala i kantata, oratorija itd., a također i sve pjesme i religiozni napjevi modernih kantautora (čija je uporaba u posljednje vrijeme pogrešno ušla u liturgijsko slavlje!).

1. Koralno pjevanje ili gregorijanski koral

Sve do Drugoga vatikanskog koncila koralno pjevanje bilo je »službeno« pjeva­nje katoličke liturgije. No i poslije njega ono i dalje ostaje prvom crkvenom glazbom i uzorom svim ostalim oblicima crkvene glazbe. Budući da su danas koralni napjevi širem puku često preteški za pjevanje, pjevaju ih samo izvježbani pjevači, no ima slučajeva gdje je puk naučio barem jednostavne napjeve

2. Višeglasni oblici

Djela polifone glazbe imaju mjesta u liturgiji, ali samo ako ispunjavaju uvjete liturgijske prikladnosti, o čemu je već bilo riječi.

Polifona djela, zbog njihove težine, uglavnom pjevaju izvježbani pjevači, odnosno zborovi, s instrumentalnom pratnjom ili bez nje. Vjernici pritom ne ostaju us­kraćeni; naprotiv, oni slušanjem tih glazbenih djela bivaju nošeni u svijet svetoga, tj. bliže Bogu.

Crkva potiče na čuvanje i iznošenje naslijeđenog blaga polifone crkvene glazbe te na stvaranje novih polifonih djela koja će odgovarati svim kriterijima liturgijske glazbe, i tako biti upotrijebljena na slavu Božju i posvećenje vjernika.

Polifona vr­sta svete glazbe pristaje više liturgijskim činima koji se obavljaju s većom svečanošću.

3. Pučka popijevka

U pučku crkvenu popijevku spada biblijski koral i slobodna crkvena popijevka, koji se svojim vanjskim formama uopće ne razlikuju. Razlika je tek u tekstu. Dok biblijski koral samo parafrazira biblijske tekstove, pučka crkvena popijevka ostaje i tekstualno i melodijski posve slobodna, i može pjevati o Bogu, o svecima, o sve­tim mjestima, o svetim vremenima, svetkovinama, sakramentima, o svetim želja­ma i ciljevima, o pobožnom životu, o grijehu, o spasenju itd. Crkvena pučka popijevka je najomiljeniji oblik pjevanja vjernika u Crkvi.

4. Instrumentalna glazba

Kršćanski kult ne traži nužno instrumente, glazbala. Tu su glazbala dopuštena samo ako pomažu pjevanju i izražavaju značenja svetih obreda. Stoga u određenim trenucima liturgije glazbala mogu nastupiti sama. Ali zbog činjenice da je pjevanje u odnosu na samo sviranje ipak izvrsniji način slavljenja otajstava, instrumentalna je glazba podređena pjevanju. Među zadaća­ma instrumentalista posebno treba istaknuti onu da se obredna pjesma »prati«, to jest da joj instrumentalna pratnja bude »oslonac«

5. A što s duhovnim šansonama?

S obzirom na zagovornike i protivnike duhovnih šansona u liturgiji, treba reći sljedeće. Duhovne šansone nisu nastale u Rimokatoličkoj Crkvi, kojoj mi pripadamo. One su došle iz protestanstskih Crkava, osobito iz Amerike.

U katoličku liturgiju duhovne šansone ušle su 60-tih godina 20. stoljeća, i ostale su do danas, zahvaljujući svećenicima koji to dopuštaju i voditeljima zborova koji nisu dovoljno odgajani za pravu liturgijsku glazbu.

Slagali se sa mnom ili ne, današnje stanje s duhovnim šansonama u liturgiji je odraz protestantizacije Katoličke Crkve.

Duhovne šansone prikladne su za razna slavlja, susrete s djecom i mladima, za katehetske i vjeronaučne susrete, ali nisu namijenjene za liturgiju.

Duhovne šansone južnoameričkih crnaca nazivaju se gospel.

Za one koji žele znati više - klikni na gumb!

Zanimljivosti:

U Hrvatskoj već više od 20 godina postoji festival popularne duhovne glazbe, poznat kao Uskrsfest.

U hrvatskom narodu postoje mnogu pjesmarice liturgijske glazbe novijeg datuma, ali i one koje su stare više stotina godina. Cithara octochorda bila je i ostala naša najvažnija i najutjecajnija pjesmarica.

Današnja službena liturgijska pjesmarica je "Pjevajte Gospodu pjemu novu".