I eto iznenada šuma s neba kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.

I pokažu im se kao neki razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom.

Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: »Što bi to moglo biti?« Drugi su pak, podrugujući se, govorili: »Slatkog su se vina ponapili!«

A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte:

Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: »Što nam je činiti, braćo?«

Petar će im: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.

I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih.

I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.

Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spašenike.